Vladina uredba o ugovorima sklopljenima na daljinu
17/1999. (II.5) Vladina uredba
o ugovorima sklopljenima na daljinu
Vlada je ratificirala Zakon CLV iz 1997. o zaštiti potrošača, na temelju ovlasti predviđene člankom 55. stavkom (e)
Članak 1. (1) Ova se Uredba primjenjuje na ugovor koji potrošač i trgovac sklope u okviru sustava prodaje na daljinu kojim upravlja trgovac, radi isporuke proizvoda ili pružanja usluge, na način da se ugovor sklapa na daljinu (ugovori na daljinu).
2. Uredba se može primijeniti ako poseban zakon ne propisuje drukčije za ugovor obuhvaćen ovom Uredbom.
3. Ova se Uredba ne primjenjuje na:
(a) ugovore o uslugama financijskog sektora uređenima Zakonom o ugovoru o financijskim uslugama, sklopljene u okviru prodaje na daljinu;
(b) prodaju putem automata;
c) ugovor s pružateljem elektroničkih komunikacijskih usluga putem javne telefonske govornice;
d) ugovor o građenju;
(e) ugovore o stjecanju nekretnina ili drugih stvarnih prava, osim zakupa;
f) ugovor sklopljen na dražbi.
(4) Odredbe stavaka 2. do 6., članka 7. i članka 7. stavka (1) ne primjenjuju se.
(a) ugovore o redovitoj kućnoj dostavi hrane i drugih svakodnevnih proizvoda široke potrošnje; i
(b) ugovore o smještaju, ugostiteljskim ili uslugama razonode, prema kojima trgovac te usluge pruža u određeno vrijeme ili tijekom određenog razdoblja.
5. U smislu ove Uredbe, „telekomunikacijska sredstva” su sredstva kojima se može dati izjava o sklapanju ugovora u odsutnosti ugovornih strana, radi sklapanja ugovora. Takva sredstva osobito su obrazac za primatelja ili adresirani obrazac, standardno pismo, oglas objavljen uz narudžbenicu, katalog, telefon, automatski pozivatelj, radio, videofon, videoteks (mikroračunalo sa zaslonom) ili zaslon osjetljiv na dodir, pošta), telekomunikacije (telekomunikacije) i televizija.
Članak 2. (1) Trgovac je dužan pravodobno prije sklapanja ugovora obavijestiti potrošača o sljedećem:
(a) tvrtki i adresi (sjedištu ili prebivalištu) trgovca, na primjeren način;
(b) bitnim obilježjima predmeta ugovora;
(c) cijeni i/ili naknadi za proizvod ili uslugu, uključujući sve poreze na prodaju i druge pristojbe, kao i sve dodatne troškove, uključujući troškove prijevoza, dostave ili poštarine;
(d) drugim uvjetima plaćanja, isporuke ili izvršenja;
e) pravu na jednostrani raskid ugovora (članci 4. i 5.);
(f) naknadi za korištenje telekomunikacijskog sredstva ako se ona obračunava drukčije od osnovne naknade;
(g) trajanju ponude trgovca;
(h) najkraćem trajanju ugovora u slučaju kontinuiranog ili ponavljanog izvršavanja ugovora.
2. Trgovac je dužan ispuniti obvezu informiranja iz stavka 1. na jasan, razumljiv i točan način, u skladu s korištenim sredstvom telekomunikacije.
(3) Ako trgovac sklapa ugovor s potrošačem telefonom, dužan je na početku telefonskog razgovora navesti barem svoju tvrtku, sjedište (prebivalište) i telefonski broj te potrošača obavijestiti o namjeri sklapanja ugovora.
Članak 3. (1) Trgovac je dužan potrošaču dostaviti informacije u pisanom obliku, na papiru ili na drugom trajnom mediju dostupnom potrošaču, u skladu s člankom 2. stavkom (1) točkama (a) do (e). Ako ta obveza nije ispunjena prije sklapanja ugovora, pisana potvrda mora se potrošaču staviti na raspolaganje najkasnije u trenutku izvršenja ugovora, pravodobno, osim ako se izvršenje obavlja za treće osobe.
(2) Pisana potvrda iz stavka 1. mora, uz podatke iz članka 2. stavka (1) točaka (a) do (e), sadržavati i sljedeće:
(a) uvjete, način i posljedice ostvarivanja prava na jednostrani raskid ugovora iz članka 4., uključujući odredbe članka 4. stavka (5), članka 6. i članka 7. stavka (3), kao i slučajeve u kojima potrošač nema pravo na jednostrani raskid ugovora prema članku 5.;
(b) adresu poslovne jedinice ili druge ustrojstvene jedinice trgovca kojoj potrošač može podnijeti pritužbu;
c) uvjete svih jamstava i dodatnih usluga (opskrba dijelovima, servis za popravke) nakon izvršenja ugovora;
(d) mogućnost raskida ugovora ako je sklopljen na neodređeno vrijeme ili traje dulje od jedne godine.
3. Stavci 1. do 2. ne primjenjuju se na jednokratno pruženu uslugu putem sredstva komunikacije na daljinu, ako se naknada plaća operatoru telekomunikacijskog operatora. Međutim, u takvim slučajevima potrošač se mora obavijestiti i o adresi trgovca navedenoj u stavku 2. točki (b).
(4) U smislu ovog članka, trajni medij je sredstvo koje potrošaču omogućuje trajno pohranjivanje podataka namijenjenih njemu tijekom razdoblja primjerenog svrsi tih podataka te prikazivanje pohranjenih podataka u neizmijenjenom obliku i sadržaju.
Članak 4. (1) Potrošač može odustati od ugovora u roku od osam radnih dana, bez navođenja razloga.
(2) Potrošač može ostvariti pravo na odustanak iz stavka 1.
(a) u slučaju ugovora o prodaji proizvoda, od dana primitka proizvoda, ako potrošač nije primio pisanu potvrdu u skladu s člankom 3., do isteka osam radnih dana od dana njezina primitka, ali najkasnije tri mjeseca od dana primitka proizvoda;
b) u slučaju ugovora o pružanju usluge, od dana sklapanja ugovora do dana primitka pisane potvrde u skladu s člankom 3., najdulje osam radnih dana od dana njezina primitka, ali ne dulje od tri mjeseca od dana sklapanja ugovora
ostvariti.
(3) Ako je, u slučaju iz stavka 2. (a), pisana potvrda iz članka 3 dostavljena u roku od tri mjeseca od dana primitka proizvoda ili je, u slučaju iz stavka 2. (b), dostavljena u roku od osam radnih dana od tog dana, potrošač također može raskinuti ugovor ako od primitka proizvoda odnosno od sklapanja ugovora nije proteklo osam radnih dana odnosno tri mjeseca.
(4) Ako se raskid izjavi pisanim putem, smatra se pravodobnim ako je potrošač svoju izjavu poslao prije isteka roka.
5. Poduzetnik mora bez odgode, a najkasnije u roku od trideset dana od raskida, vratiti potrošaču plaćeni iznos.
(6) Potrošač snosi troškove povrata proizvoda nastale ostvarivanjem prava na raskid. Osim toga, potrošač ne snosi nikakve druge troškove. Međutim, poduzetnik može zahtijevati naknadu umanjenja vrijednosti proizvoda nastalog zbog neprimjerene uporabe.
§ 5. Osim ako se stranke drukčije ne dogovore, potrošač ne može ostvariti pravo na raskid iz članka 4.
(a) u slučaju ugovora o pružanju usluga, ako je poduzetnik, uz suglasnost potrošača, započeo s izvršenjem prije isteka roka za raskid;
(b) u slučaju prodaje proizvoda ili pružanja usluge čija cijena ili naknada ovisi o promjenjivosti tržišta novca na koju prodavatelj ne može utjecati;
(c) u slučaju prodaje proizvoda izrađenog prema specifikacijama potrošača ili jasno prilagođenog njegovim osobnim potrebama, odnosno proizvoda koji se zbog svoje prirode ne može vratiti ili je kvarljiv;
(d) u slučaju ugovora o isporuci zvučnih ili videosnimki ili računalnih programa, ako je potrošač otpečatio pakiranje;
(e) u slučaju ugovora o prodaji novina, časopisa i drugih periodičnih publikacija;
f) za ugovore o igrama na sreću.
Članak 6. (1) Ako poduzetnik u cijelosti ili djelomično plaća cijenu proizvoda ili naknadu za uslugu, u skladu sa Zakonom CLV iz 1997 o zaštiti potrošača (člankom 2. (o)), ostvarivanjem prava potrošača na odustanak od ugovora prema članku 4 prestaje i ugovor o potrošačkom kreditu.
(2) Potrošač nije dužan poduzetniku platiti naknadu štete nastalu raskidom ugovora o potrošačkom kreditu, niti mu se mogu naplatiti kamate ili drugi troškovi.
3. Stavci 1 i 2 primjenjuju se na odgovarajući način i kada treća osoba potrošaču odobri kredit kojim se u cijelosti ili djelomično financira cijena proizvoda ili naknada za uslugu (članak 2. Zakona CXII iz 1996 o kreditnim institucijama i financijskim poduzećima), pod uvjetom da se ugovor o potrošačkom kreditu temelji na prethodnom sporazumu između financijske institucije i poduzetnika. Poduzetnik je dužan bez odgode obavijestiti financijsku instituciju o potrošačevu raskidu.
Članak 7. (1) Ako se stranke nisu drukčije dogovorile o roku isporuke, poduzetnik je dužan izvršiti ugovor u roku od trideset dana od primitka narudžbe, odnosno u roku koji je potrošač odredio u svojoj obavijesti.
2. Ako poduzetnik ne može ispuniti ugovorne obveze jer ugovoreni proizvod nije dostupan ili ne može pružiti naručenu uslugu, dužan je o tome odmah obavijestiti potrošača i bez odgode mu vratiti plaćeni iznos, a najkasnije u roku od trideset dana. Ispunjenje ove obveze ne oslobađa poduzetnika drugih posljedica povrede ugovora.
(3) Ako poduzetnik isporuči zamjenski proizvod ili pruži zamjensku uslugu kako je predviđeno ugovorom, troškove povrata proizvoda nastale ostvarivanjem prava na raskid iz članka 4 snosi poduzetnik. Poduzetnik mora jasno i točno obavijestiti potrošača o troškovima i načinu isporuke odgovarajućeg proizvoda odnosno pružanja usluge.
Članak 8. (1) Poduzetnik ne može zahtijevati naknadu od potrošača ako mu isporuči proizvod ili pruži uslugu koju potrošač nije prethodno naručio.
(2) Ako se potrošač ne izjasni, ne može se smatrati da je prešutno prihvatio ponudu poduzetnika.
Članak 9. (1) Za uporabu automatskog pozivnog sustava ili telefaksa u svrhu sklapanja ugovora poduzetnik mora pribaviti izričitu suglasnost potrošača.
2. Ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, poduzetnik može, bez izričitog protivljenja potrošača, koristiti sredstvo komunikacije na daljinu koje nije obuhvaćeno stavkom 1.
§ 10. Poduzetnik je dužan dokazati da je ispunio obveze informiranja propisane ovom Uredbom, poštovao rokove i pribavio suglasnost potrošača kako je propisano člankom 9.
Članak 11. (1) Potrošač se ne može valjano odreći prava koja su mu zajamčena ovom Uredbom.
(2) Odredbe ove Uredbe mogu se ugovorom isključiti ili izmijeniti samo u korist potrošača.
3. Ako je ugovor obuhvaćen ovom Uredbom usko povezan s jednom od država Europskog gospodarskog prostora, izbor prava treće države kao mjerodavnog prava za ugovor nema učinka ako bi potrošača lišio zaštite koju mu pruža pravo te države radi ispunjavanja obveza iz Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, od čijih se odredbi ne može odstupiti. U tom se slučaju na ugovor, umjesto prava koje su stranke izabrale, primjenjuje pravo te države.
11 / A. § U slučaju povrede odredbi članaka 2 i 3, tijelo za zaštitu potrošača može, u skladu sa Zakonom XLVII iz 2008 o zabrani nepoštenih poslovnih praksi prema potrošačima, postupati u skladu s pravilima utvrđenima zakonom.
Članak 12. (1) Ova Uredba stupa na snagu 1. ožujka 1999. i primjenjuje se samo na ugovore sklopljene nakon njezina stupanja na snagu.
(2)
(3) Ova je Uredba donesena radi usklađivanja s Direktivom 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 1997. o zaštiti potrošača u pogledu ugovora sklopljenih na daljinu, osim članka 8. te Direktive.